Crkva sv. Stjepana na Otoku






Crkva svetog Stjepana od Otoka, starohrvatska crkva iz 10. stoljeća koju je dala podići hrvatska kraljica Jelena Slavna na Gospinom otoku u Solinu. Sagrađena je gotovo paralelno s crkvom Blažene Djevice Marije oko 976. godine, prema zapisu koji je pronađen u predvorju crkve. Predvorje crkve služilo je kao mauzolej u kojem su se nalazili grobovi hrvatskih kraljeva, dok je susjedna
crkva Blažene Djevice Marije, jedna od najvećih u Hrvatskoj, služila kao
krunidbena bazilika kraljeva iz dinastije Trpimirovića. Natpis na sarkofgu kraljice Jelene iz crkve sv. StjepanaNa Gospinom otoku u Solinu, uz rijeku Jadro, hrvatska je kraljica Jelena Slavna u 10. stoljeću dala podići dvije
crkve, Blažene Djevice Marije i Sv. Stjepana, od kojih je prva služila
kao krunidbena bazilika, a druga kao počivalište kraljeva iz dinastije Trpimirovića. One spadaju u red tzv. dvojnih crkava (basilica geminatae) koje su u hrvatskim krajevima obično gradili benediktinci. Veća je uvijek bila posvećena Gospi, a manja nekom svecu. Kako su se prema srednjovjekovnim običajima kraljevi pokapali u onoj crkvi u kojoj se krune, crkva Gospe
od Otoka je vjerojatno bila krunidbenom crkvom, dok kralj Dmitar Zvonimir (1075.-1089.) nije, nedaleko od nje, izgradio Krunidbenu crkvu sv. Petra i Mojsija (Šuplja crkva), a spomenute crkve darovao Splitskoj nadbiskupiji. Prema narodnoj predaji u Solinu je bilo sahranjeno sedam hrvatskih kraljeva.Rečene dvojne bazilike spominje više srednjovjekovnih dokumenata, između ostalog i Historia Salonitana splitskog kroničara Tome Arhiđakona (1200.-1268.), u čije su vrijeme još postojale iako su vjerojatno bile oštećene i opljačane u vrijeme tatarsko-mongolske invazije sredinom 13. stoljeća. U tekstu spominje kako je crkve dala sagraditi i obdariti neka kraljica Jelena te ih je darovala Splitskoj nadbiskupiji u trajno vlasništvo. Također, Toma piše kako su u predvorju crkve postojali grobovi hrvatskih kraljeva koje su čuvali redovnici

Originalni navod: „Vbi proclamationem faciente Laurentio archiepiscopo illustris uir
Demetrius, cognomento Suinimir, rex Chroatorum, restituit ecclesie
sancti Domnii ecclesias sancti Stephani et sancte Marie in Salona cum
omnibus earum bonis. Has siquidem ecclesias edificauit et dotauit quedam
Helena regina, donans eas Spalatine sedi iure perpetuo possidendas. Que
ob reuerentiam regalium sepulchrorum concesse fuerant quibusdam
regularibus ad tempus, qui assidue in eis officiorum ministeria
exercebant. Ibi namque magnificus uir Cresimirus rex, in atrio uidelicet
basilice sancti Stephani, tumulatus est cum pluribus aliis regibus et
reginis.”(Toma Arhiđakon, Historia Salonitana, str. 80.)

Hrvatski prijevod: „Na izrečeno traženje nadbiskupa Lovre presjajni muž Dmitar, nazvan
Zvonimir, kralj Hrvata, vratio je crkvi svetoga Dujma crkve svetoga
Stjepna i svete Marije u Solinu sa svim njihovim dobrima. Crkve je
sagradila i obdarila kraljica Jelena darujući ih splitskoj stolici u
trajan posjed. Te su crkve zbog Å¡tovanja kraljevskih grobova bile
predane na određeno vrijeme nekim redovnicima koji su u njima revno
obavljali obrede. Tamo je pokopan uzvišeni muž kralj Krešimir, zajedno s
mnogim drugim kraljevima i kraljicama, u atriju bazilike svetoga
Stjepana.”(Toma Arhiđakon, Historia Salonitana, str. 81.)Arheolog i povjesničar, don Lovre Katić (1887.-1961.), je našavši u arhivu splitske katedrale dokument iz 14.
stoljeća, na temelju kojeg je 1930. godine pristupio iskapanjima. Otkrio
je jednobrodnu crkvu, veličine 18x6 metara, s velikim predvorjem, u
kojoj se je našlo više hrvatskih grobova, ali i grobova iz kasnijeg
vremena.
Budući da su na tom mjestu bile građene dvije crkve poslije one Jelenine, te vršena pokapanja drugih, mnogo ostataka iz vremena narodnih
vladara je pobrisano. Nakon najezde Tatara u 13. stoljeću, koji su poharali grobove i oštetili crkve, početkom 14. stoljeća crkve su obnovili bribirski knezovi Šubići. Godine 1342. spominje se za vladavine kliškog kneza Mladena III. Šubića Gospina crkva, a obje još postoje, prema spomenutom dokumentu, koncem 14. stoljeća. Najvjerojatnije su ih porušili Turci na početku 16. stoljeća. Poslije odlaska Turaka na temeljima sv. Stjepana sagrađena je nova crkva Gospe od Otoka. To je svakako bilo prije 1670. godine, jer je u maticama solinsko-vranjičke župe zabilježeno kako je već te godine na 8. rujna krštenje obavljeno u crkvi Gospe od Otoka.Crkva sv. Stjepana je bila izgrađena u karolinškom stilu s predvorjem iznad kojega je bila galerija i dvije kule-stubišta (westwerk) s obje strane narteksa (u ulozi kraljevskog mauzoleja) koji je vodio u trobrodnu crkvu podijeljenu zidanim stubovima i s pravokutnom apsidom.Arheološka istraživanjaPrva istraživanja na lokalitetu vodio je arheolog don Frane Bulić (1846.-1934.) koji je 1898. godine otkrio temelje stare srednjovjekovne crkve blizu tadašnje crkve sv. Marije na Gospinom otoku u Solinu. Njegov suradnik danski arheolog Ejnar Dyggve (1887.-1961.) proveo je novo istraživanje 1930. godine kada je, djelomično ispod temelja tadašnje župne crkve, pronašao
ostatke još jedne manje, za koju je pretpostavio da bi trebala biti
crkva sv. Marije koja je bila u funkciji kongregacijske crkve, dok je
većoj, koju je otkrio Bulić, titular trebao biti sv. Stjepan i ta je
bila u funkciji mauzoleja hrvatskih vladara. Navod srednjovjekovnog
kroničara Tome Arhiđakona o crkvi sv. Stjepana kao mjestu gdje su se
pokapli hrvatski kraljevi, potvrdio je don Frane Bulić pronalaskom
dijela sarkofaga s natpisom kraljice Jelene.Revizijska istraživanja izvršili su 1972. godine arheolozi Željko Rapanić i Dušan Jelovina.