Ekonomija Hrvatske nakon pada realsocijalizma u devedesetima doživljava tranziciju prema otvorenom tržišnom gospodarstvu. Jedna je od najjačih ekonomija u jugoistočnoj Europi, a prema BDP-u bolja je i od nekih članica Europske unije. Glavne gospodarske grane u Hrvatskoj čine poljoprivreda, prehrambena industrija, tekstilna industrija, drvoprerađivačka industrija, metaloprerađivačka industrija, kemijska industrija, naftna industrija, elektroindustrija, graditeljstvo, trgovina, brodogradnja, pomorstvo i turizam.

Bruto domaći proizvod je u 2004. godini iznosio 34,3 milijarde USD ili 7 738 USD po stanovniku, pri čemu je realni rast u odnosu na 2003. godinu bio 3,8%. Hrvatski BDP se izjednačio tek 2003. s onim iz 1990. nakon čega je počeo raspad Jugoslavije i prijelaza na tržišno gospodarstvo. U razdoblju od 1998. do 2006. gospodarska je aktivnost prosječno rasla po stopi od 3,7%, a gospodarski je rast pod utjecajem jačanja domaće i inozemne potražnje ubrzan s 4,3% u 2005. na 4,8% u 2006. godini.
Deficit platne bilance u Hrvatskoj je u 2005. godini iznosio oko 2 milijarde USD ili 6% bruto domaćeg proizvoda. Razlog tome je deficit robne razmjene sa inozemstvom.
U prva tri tromjesečja 2007. realni rast bruto domaćeg proizvoda (BDP) iznosio je 6,2%. Pritom je u prvom tromjesečju zabilježena stopa rasta od 7%, u drugom je rast iznosio 6,6%, a u trećem 5,1%. Ubrzanje gospodarskih aktivnosti tijekom 2007., vidljivo kroz snažniji rast BDP-a, pozitivno se odrazilo na rast broja zaposlenih i smanjenje broja nezaposlenih.