Naglasci mi nikada nisu bili jača strana pa više ne znam gdje ih treba metnuti. Ali mislim da će naslov biti dovoljno razumljiv svima koji se imalo razumiju u ljepotu jezika.

U životu svako doba ima svoje prednosti i mane. Još nisam došao do faze da opet nosim pelene ili da se veselim ko beba kad se ukaki do koljena, što bi zaokružilo ciklus od vremena rođenja, ali sam dovoljno tih vremenskih faza prošao kako bi mogao prepoznati ono najveselije i najtužnije u svakoj. 
Ima tu i moje generacije, nešto u boljoj ili lošijoj formi, sve ovisno o tome koliko nas je život mazio. I barem znamo da uvijek postoje dvije strane medalje, da osmijeh liječi i da propuh ubija. 

U onim ranim fazama djelovanje ima najveću moć. Potentni, puni snage i uvijek u pravu možemo srušiti bilo kakvu prepreku, ponekad se i ne obazirući što uopće rušimo i zašto.

U srednjim vremenima važemo i mjerimo riječi jer one su moćno oružje. Vrijeđali ili molili, napadali ili branili, riječi postanu teška artiljerija. Zato spamera i ima najviše u srednjim godinama.

I onda najednom sve to izgubi važnost. 

Pruži vam se prilika da postanete staro gunđalo ili stari veseljak, i u oba slučaja nitko vam ništa ne može. Pruži vam se prilika da prihvatite tijek vremena i odustanete, ili da iscijedite sve limune u limunadu, sipate šećera da dobijete mam šećernu bolest i sve do onih prije spomenutih pelena šepesate uz one mlade potentne ili one malo starije spamere.

Mogao bi izabrati biti staro gunđalo. Sa guštom bi u svakoj prilici tražio dlaku u jaju, ili prigovarao zbog neslane juhe…. prevedeno na jezik igrice mogao bi do mile volje tvrditi kako ništa ne valja, kako imamo krivi savez, kako je vlast korumpirana, kako nas CP maltretira sa čudnim vremenima akcija, kako je bolje kad smo sami za sebe i protiv svih…. 

To bi mogao da sam staro gunđalo i nitko mi ništa ne može, riječi mi ionako više nisu važne, a bogami ne mogu ni djelovati.

A mogao bi biti i stari veseljak.  Samo da limuni nisu previše kiseli, jer to me odmah iznervira.  

Limunima smo u osnovnoj školi ponekad zvali ženske cice. Hmmmm…. da baš tako su nekad izgledale i nije im trebalo dodatnog šećera.
No, no prebrzo mi misli odlutaju sa bitnih stvari… 

Sorry, ali nakon limuna više se ne mogu ni sjetiti što sam htio napisati….

S poštovanjem
Argrob, za prijatelje Dida

p.s. Slika je bila previše provokativna, pa sam odustao od nje radi nevinosti naših mladih igrača.